Kalinic - Ususret znanju

Učenje je proces stjecanja znanja vještina i navika, a ujedno je to proces spoznavanja svega što nas okružuje. Stekavši nova znanja usvaja se novi sustav vrednovanja i donose novi sudovi. A vrednuje se sve: tehnički proizvodi, umjetnost, društvena zbivanja... Svaki pojedinac vrednuje prema svojim spoznajama, donosi sudove uspoređujući novo s naučenim, uspoređuje i verificira. Na temelju donesenih ocjena on sebe svrstava u određene društvene krugove, slijedi njihove ideje i dijeli njihovu sudbinu. Stoga je učenje za neko zanimanje više od pukog osposobljavanja za obavljanje određenih poslova. Zato ono mora biti kvalitetno i temeljito što uveliko ovisi o samom pojedincu, načinu učenja i izvorima znanja. Naučenost se ne može mjeriti količinom usvojenih informacija jer znanje reproduciranja ili ponavljanja nije istovjetno znanju razumijevanja koje pomaže pri rješavanju različitih problema. Znanje razumijevanja u svojoj praktičnoj primjeni pretpostavlja uočavanje i definiranje problema, njegovo razlaganje na proste dijelove, parcijalno rješavanje i konačno oblikovanje. Pri tom se ne smije zaboraviti količina informacija koju pojedinac mora usvojiti i sve prepustiti inteligenciji, jer je za donošenje bilo kakvog suda ili rješavanje bilo kakvog problema potrebna određena podloga.

U procesu učenja koji se odnosi na obrazovanje za određeno zanimanje škola zauzima prvo mjesto. Sto se tiče odgoja na prvom je mjestu roditeljski dom, a zatim slijedi više podjednako utjecajnih čimbenika od kojih su najvažniji: škola, ulica, vjerska zajednica, društvene i sportske organizacije, javni mediji itd...
Škola bi uz roditeljski dom trebala biti glavni odgajatelj. U njoj se susreću svi pojedinci, tište ih jednaki problemi, a sama je misao pojedinca, zbog starosne dobi, prikladna za oblikovanje. Kako je jedan od zadataka škole da kultivira misao učenikovu, da razvije njegovu domišljatost i pronicljivost te da ga osposobi za rješavanje različitih problema, nastava u školama mora biti svestrana i kvalitetna. Kakva će ona biti ovisi o tri čimbenika: nastavniku, nastavnim sredstvima i udžbeniku Ova tri čimbenika ovise jedan o drugome i međusobno se dopunjuju.

NASTAVNIK

Uloga nastavnika u procesu odgoja i obrazovanja je trostruka. On učeniku prenosi određenu količinu informacija, razvija njegovu misao i djeluje odgojno. Za ispunjenje ove zadaće nastavnik mora imati sklonosti prema radu s učenicima, poznavati građu koju učenicima prenosi i biti osposobljen za prenošenje toga znanja. Također, nastavnik mora biti motiviran za rad na poslovima koje obavlja, jer ni jedan se rad bez motiviranosti ne može kvalitetno obaviti. U prvom redu nastavnik mora biti dovoljno plaćen za poslove koje obavlja, a zatim mu treba omogućiti napredovanje u struci. Jedino na taj način nastavnik će biti u stanju ostaviti druge poslove i baviti se svojom osnovnom djelatnošću. Dodatnu motiviranost nastavnik pronalazi kroz dopunski rad s boljim učenicima. Tu nastavnik nalazi sebe veseli se rezultatima svojih štićenika i pronalazi nove ideje. Ovi poslovi također moraju biti dodatno plaćeni. Nastavnik oko njih ne smije imati nikakvih osobnih troškova, jer će entuzijazma brzo nestati i zavladat će sivilo.
Nadalje, nastavnik se mora neprekidno stručno usavršavati. Ovo usavršavanje treba biti upoznavanje novih informacija i novih tehnologija, a isto tako i upoznavanje novih mogućnosti rada u nastavi. Također je važno da se nastavnici, pogotovo srodnih struka, susreću i razmjenjuju svoja iskustva. Nije dobro kako za nastavnika tako ni za učenika da sva usavršavanja nastavnika ostaju na nastavnikovom samousavršavanju putem literature.
Količina informacija koju nastavnik treba prenijeti učeniku određena je okvirnim programom za svaki pojedini predmet i ona nije upitna. No upitno je koliko od predviđene količine informacija nastavnik zaista može prenijeti učeniku, odnosno koliko nastavnik u svome prenošenju informacija može biti efikasan. To ovisi o prilagođenosti informacija učenicima, načinu predavanja i predznanju učenika. Zato biti nastavnikom znači biti sposoban uobličiti informacije predviđene za prenošenje učenicima i te im informacije predstaviti na njima zanimljiv način. U predavanju nastavnik treba učenicima otkrivati njihove interese, ukazivati im na svrhu poznavanja informacija te u predavanju polaziti od tih interesa. U svome radu on treba koristiti one oblike nastave i metode koje su učeniku bliske - kroz koje učenik sam sudjeluje u sprovođenju nastave. Tako će učenici aktivno usvajati građu, biti će zadovoljni, a njihove će interesne potrebe biti ispunjene. Suhoparnu nastavu u kojoj se učenik svodi na razinu promatrača i nastavu koja prisiljava treba izbjegavali. Takva nastava ostavlja učenika pred otvorenom knjigom i nastavnik postaje suvišan. On se svodi na suca koji ocjenjuje što je dobro, a što nije u učenikovom odgovoru.

Osobito je važno kod učenika razviti znanstveni način razmišljanja kako bi on mogao ispravno postupiti u različitim situacijama. Treba ga naučiti da povezuje uzrok i posljedicu, da uočava srž problema, da iz apstraktnog izvodi konkretno. Samo onaj učenik koji u praksi zna primijeniti ono što je naučio u školi, ima koristi od stečenoga znanja. Za sve druge učenike škola je samo gubitak vremena i sredstava. Škola nije sama sebi dovoljna. Njen je cilj pripremiti učenika za život, a nastavnikova uloga tu je nezaobilazna. Nastavnik vodi učenika kroz najsloženiji dio ljudskog života, kroz šumu križanja, skretanja i spoticanja. On mu daje pravce i smjernice za dalji životni put ukazuje na posljedice stranputica. Učenici prema svojim spoznajama i zaključcima odabiru one putove koji im odgovaraju. Oni odabiru savjete i naputke onih osoba koje kod njih uživaju ugled, kojima se oni dive, koje oponašaju. Zato nastavnik mora biti osoba u koju učenici imaju potpuno povjerenje. On mora biti pravedan u ocjenjivanju, pohvaljivanju i kažnjavanju. Uvijek mora uvažavati mišljenje učenika. Nastavnik mora znati biti strog i blag, jer sve kazne, ocjene i pohvale koje nastavnik daje jesu preventive za nastavak života. Time nastavnička uloga postaje odgovorna jer kako god može učenika uputiti u prave vrijednosti tako ga može odbiti prema imaginarnim svjetovima. Stoga se ne smije dopustiti da se nastavnicima ruši ugled i autoritet niskim plaćama i javnim marginaliziranjem. Od njih se ne smije tražiti da svoje poslove obavljaju besplatno samo zato što u nekom proračunu nisu predviđena sredstva. Radeći poslove za koje neće biti plaćen, ili za koje neće biti adekvatno nagrađen, nastavnik dovodi u pitanje svoj ugled kod učenika. On potkopava sustav vrijednosti, odnosno svrstava sebe u beznačajnu skupinu ljudi koja nikome ne može biti uzor i za kojom se ne nitko ne povodi. Uzevši u obzir da učenik s nastavnikom provede gotovo trećinu aktivnog dana, ugted se nastavnika ne smije dovoditi u pitanje. Jer u toj dobi života i u toj trećini dana pojedinac čuje nebrojene informacije koje mora izvagati i osjetiti mnoge radosti i tuge, a nastavnik je jedini kome se može povjeriti i od koga može tražiti pomoć.

NASTAVNA SREDSTVA

Nastavna sredstva i pomagala omogućavaju nastavniku kvalitetniji i brži prijenos znanja na učenika. Poznato je da se za vrijeme nastave najmanje znanja usvaja slušanjem. Gledanjem i slušanjem usvaja se nešto više, vježbanjem zadataka i rješavanjem problema znanja se učvršćuju, a
praktičnom vježbom i radom znanja ostaju trajna. Počevši od činjenice da nastavnik treba biti efikasan, što znači da prenosi gradivo i način razmišljanja na učenike što brže i da učenici usvajaju što više informacija, škole moraju neprekidno obnavljati i dopunjavati nastavna sredstva i pomagala. Nadalje one moraju osposobljavati nastavnike za rukovanje tim sredstvima i ne dopustiti isključivo samousavršavanje koje u pojedinim slučajevima može biti vrlo teško. Nastavnik odlučuje koja će nastavna sredstva koristiti i u tome pravcu on utječe na izbor, oblik i funkcionalnost nastavnih sredstava. Teško će se on odlučiti za rad sredstvima u koja nije siguran ili koja ne pozna, odnosno za čije su savladavanje potrebni sati rada. Zato on bira ona nastavna sredstva kojima se zna služiti i koja će u potpunosti iskoristiti. Međutim i nastavna sredstva utječu na nastavnika. Ona određuju njegov pristup građi i učenicima, ona pomažu uobličavanju građe i njenoj prilagodbi učenicima, ona utječu na kvalitetu nastave.

S potpunim nastavnim sredstvima, obrada određene nastavne jedinice može započeti frontalnim ponavljanjem ili iznošenjem općih podataka i postavljanjem problema. Može se nastavili grupnim radom na prepoznavanju, definiranju i razlaganju problema na jednostavne dijelove. Zatim se može samostalnim i grupnim radom učenika rješavati problem i na samome kraju frontalnim radom donijeti sud i zaključak. Na ovaj način nastavnik dopušta učenicima potpunu slobodu u izražavanju i razmišljanju, razvija njihovu kreativnost i dopušta joj zamah, a koordiniranjem upućuje učenike na pravilne putove iznalaženja željenog cilja. Nastavna sredstva određuju žestinu učeničkog angažmana. Učenici lako odustaju od rješavanja problema misaonim putem, dulje se zadržavaju kad rješenja sadrže skice i praktične podatke, a samo pojedinci odustaju od rješavanja kad praktičnim radom ili eksperimentom treba donijeti zaključak. Nastavna sredstva utječu na izgled bilježnice, oblik i upotrebu udžbenika. Ona dopunjavaju udžbenik tako da nakon njihove upotrebe građa postaje razumljivija i lakša za usvajanje, odnosno bliža učeniku.

Bilježnica u ovom slučaju postaje radni dokument s mnogobrojnim korisnim podacima za brzo snalaženje.
Zato svi subjekti društva moraju voditi računa o opremljenosti škola. Organi uprave u svoje proračune budžeta moraju uvrstiti škole. Gospodarstvena poduzeća trebaju ih opremati nastavnim sredstvima koja se koriste kao radna sredstva u tim poduzećima ali i novim tehnologijama koja će se koristiti u budućnosti. Radni kadar koji izlazi iz škola mora biti pripremljen za rad i mora biti oslonac u usvajanju novih tehnologija, a to može jedino ako se susretne s radnim sredstvima i novim tehnologijama pod stručnim nadzorom nastavnika. U protivnome školovanje za određeno zanimanje počinje u poduzeću nakon završenog školovanja u školi. Škole moraju biti mjesto na koje učenici rado dolaze vidjeti i učiti, a ne skladište starih tehnologija, naprava i strojeva rashodovanih u pojedinim poduzećima koje se više ne koriste i koje nikoga ne zanimaju.

UDŽBENIK

Od svih sredstava pomoću kojih se izvodi nastava, udžbenik najneposrednije sudjeluje u obrazovanju. Njime se služi nastavnik za pripremu nastave, nastavnik i učenici za vrijeme nastave, učenici za učenje i na kraju opet nastavnik za određivanje količine informacija koju učenici trebaju savladati.
Ako se pak učenje odvija bez sudjelovanja nastavnika, knjiga je jedini izvor znanja i metodički vodič po kojemu se to znanje stječe. Bez obzira radili se o organiziranom obrazovanju u školi ili samostalnom izučavanju određene građe udžbenik predstavlja temelj i nadogradnju znanja koja učenici trebaju savladati i upućuje na literaturu za proširenje znanja. Školska knjiga ili udžbenik nije samo dobra stručna knjiga jer pored informacija koje ona sadrži, sadrži smjernice i putokaze kako se do tih informacija dolazi i pazi da određene informacije ne promaknu. Ona pomaže nastavniku u sprovođenju nastave i učeniku u samoobrazovanju. Bez nje je proces obrazovanja vrlo otežan. lz zadataka udžbenika proizlaze zahtjevi koji se postavljaju pred pisca i pred izdavača. Te zahtjeve oni moraju zadovoljiti da bi njihov udžbenik bio odabran i korišten za učenje, a o odabiru udžbenika u školama odlučuju nastavnici. Nastavnici na taj način neposredno utječu na oblik i kakvoću udžbenika. Nastavnici biraju one udžbenike koji su prihvatljiviji učenicima, odnosno one udžbenike koji će im bolje pomoći u postizanju zadanoga cilja. Sto više oni će odustati od lošeg udžbenika i uložiti ogroman napor u izradu materijala za nastavu. Bez obzira radi li se o osmoškolskom udžbeniku, udžbeniku za niže strukovne škole, gimnazije ili visokoškolske ustanove on mora biti napravljen profesionalno. To se prije svega odnosi na kvalitetu papira, grafički oblik slova, kvalitetu crteža i njihovu povezanost s tekstom, jasnoću, preciznost rečenica i pravopis. Ako izostane ijedan nabrojani element udžbenik neće zaživjeti. Knjiga je kao svaka druga roba. Ako nije dobra ne prolazi.

Sadržaj udžbenika mora biti prilagođen nastavnom planu i programu, ali on treba biti napisan tako da predstavlja jednu cjelinu. On mora imati glavu, sredinu i rep, apstraktni sadržaji trebaju imati pojednostavljenja, a primjerima iz prakse treba upućivati učenika u stvarni svijet.

S obzirom na način korištenja udžbenik se može oblikovati:

a) kao kompletna nastava
b) kao pregled znanja i podloga za vježbanje
c) kao dopunski i radni materijal

a) Udžbenik kao kompletna nastava zapravo je razvijeni udžbenik koji sadrži kompletnu građu koju učenik treba savladati, upute za korištenje, metodičke upute za učenje, zadatke za vježbu i zadatke za provjeru znanja, te upute na literaturu za proširenje znanja. Cjelokupna građa treba biti prožeta vezama sa stvarnim svijetom, kako bi udžbenik ispunio svoj osnovni zadatak odnosno pripremio učenika za rješavanje različitih problema.
Ako je udžbenik ovako oblikovan na njemu se zasniva kompletna nastava. Nastavnik u tom slučaju samo prepričava građu koju udžbenik sadrži, čita i komentira. On navodi učenike na razmišljanje i upućuje ih na korištenje knjigom. U ovom slučaju nastavnik je oslonac u savladavanju gradiva i izvor nužnih predznanja
i dopuna kojih nema u udžbeniku. Razvijeni udžbenik može se usporediti s tramvajskim tračnicama po kojima se kreče razred učenika predvođen nastavnikom. Nastavnik nužno slijedi te tračnice i u svome izlaganju drži se njihova pravca i smjera. Udžbenik u tolikoj mjeri utječe na nastavnika da mu se nastavnik podređuje, da preuzima od njega metodiku rada i na taj način postaje njegov sastavni dio. Udžbenik kao kompletna nastava omogućuje nastavniku lakši rad i brže rješavanje određenih zadataka, pa se svi nastavnici rado koriste takvim udžbenikom. Ovdje pak dolazi do izražaja sposobnost pisaca i recenzenata da oblikuju takve udžbenike s kojima se nastavnici mogu poistovjetiti. U našoj praksi poznate su određene knjige koje su dugo živjele i kojima se nastavnici uvijek iznova vraćaju kao i one druge koje su zaboravljene nakon jedne
sezone. Razvijeni udžbenik pred drugim oblicima udžbenika ima tu prednost što učenik po njemu može samostalno učiti, a to je u organiziranome nastavom procesu neophodno. Naime uvijek postoji mogućnost da je i uz najbolju volju nastavnika učenik nešto krivo razumio, prepisao ili nacrtao, ili da mu jednostavno nije bilo dovoljno jasno. Osim toga učenik može izostati s nastave koja se ne može vratiti i koja se zbog organizacije nastavnog procesa ne može ponoviti što pak može rezultirati nastankom prepreka daljem učenju. U ovakvim slučajevima zaostali učenik može sustići svoje kolege i normalno se uključiti u nastavu samo ako ima mogućnost savladavanja gradiva naknadno koju mu razvijeni udžbenik pruža. Jedini preduvjet iskorištenja navedene prednosti razvijenog udžbenika je taj da su nastavnik i udžbenik usklađeni. U tu svrhu nastavnik mora preuzeti načine obrade gradiva iz udžbenika, a svoja izlaganja razvijati prema metodama iz udžbenika. Od ovih metoda nastavnik treba odstupiti samo onda kad smatra da će predstavljanjem građe drugim načinima i metodama polučiti bolje rezultate.

b) Udžbenik kao pregled znanja i podloga za vježbanje u službi je nastavnikovog predavanja. On omogućava učeniku da samostalno nastavi rad započet u razredu odnosno da vježbanjem usavrši svoje znanje. Po ovakvome udžbeniku učenik ne može samostalno učiti novo gradivo, nego povezivati novo gradivo s prethodnim. Ovakav udžbenik stavlja učenika pred nastavnika, on ga mobilizira i gura u neprekidno sudjelovanje u nastavi, on mu ne dopušta spavanje za vr~eme sata. Udžbenik kao pregled znanja omogućava potpunu slobodu nastavničkog izlaganja. Tako nastavnik može prilagoditi svoja predavanja učenicima i konkretnoj nastavnoj situaciji u razredu. On može odabrati primjere koji živo interesiraju učenike i koje mu oni predlažu. Uz udžbenik kao pregled znanja predavanja uvijek mogu biti interesantna i aktualna, a stečena znanja potpuna.
No nedostatak je ovakvog oblikovanja udžbenika što on proces učenja svodi samo na proces zapamćivanja i vježbanja, a ukida dopunske izvore znanja. Zbog njega učenici postaju skloni improviziranju i skraćivanju putova spoznaje što ponekad može imati negativne posljedice. Nadalje učenik koji traži i koji može više ostaje prikraćen, te ako nastavnik za njega nema dovoljno vremena mora se sam snalaziti. Ovo ne mora uvijek biti loše ali većina učenika bez pomoći nastavnika ili udžbenika lako odustaje kad naiđe na prepreke.

c) Udžbenik kao dopunski radni materijal zbirka je brižljivo odabranih zadataka s uputama za rješavanje na temelju kojih učenik samostalno iznalazi rješenja određenih problema. Ovakvo oblikovanje udžbenika ujedinjuje učenika i nastavnika u postizanju zadanoga cilja. Nastava je istraživački proces s potpunom slobodom učenika, a udžbenik je samo vodič kroz istraživanje. On ne nudi rješenja, već samo na njih upućuje. Nastavnik se u razredu ponaša kao šef stručnog tima dajući zadatke i nudeći sredstva, a na kraju istraživanja on postignute rezultate zajedno s učenicima obraduje i generalizira. Ovakav pristup nastavi potpuno mobilizira učenika, a nastavniku olakšava praćenje i ocjenjivanje. Znanja koja učenik steče postaju trajna i korisna.
Međutim, udžbenik samo kao dopunski i radni materijal traži savladavanje svih vježbi potpuno samostalno što smanjuje broj učenika s kojima se istovremeno može raditi. Nadalje on zahtjeva određena nastavna sredstva koja su teško dostupna i ponavljanje vježbi s učenicima koji su ih propustili i koji ih nisu temeljito savladali. Učenicima moraju biti na raspolaganju drugi izvori znanja i druga literatura. lz svega navedenog vidljivi su materijalni i organizacijski problemi koji se postavljaju pred obrazovne institucije, pa udžbenici napisani kao radni materijali uglavnom nastavnicima služe kao vodiči kroz nastavu. Oni iz njih crpe ideje za sprovođenje nastavnog procesa.

Kako god se oblikovao školski udžbenik on nije obična knjiga za opću upotrebu. Njen svaki detalj mora biti brižljivo odabran i medu ostale ukomponiran poput note u tonskoj ljestvici.

Zoran Kalinić