OCJENA U SLUŽBI ODGOJA

Odgoj je društvena kategorija pod kojom se najčešće podrazumijeva uniformiranost ponašanja pojedinca u društvu. Međutim način ponašanja pojedinca, a time i učenika, samo je jedan od parametara odgoja i nikako ne može dati kompletnu sliku o odgojnim kvalitetama. Mnogi će se složiti da je od uzornog ponašanja važnija etičnost ili moralnost, a drugima su najvažnije osobine odanost i disciplina.
Osim odgajanja u roditeljskom domu učenici su podvrgnuti odgoju ulice, odgoju vjerskih, društvenih i sportskih zajednica te školskom odgoju. Kako je dob srednjoškolaca dob sazrijevanja oni iz škole izlaze kao osobe s gotovo izgrađenom svijesti o radu društvu i obitelji, a kako oni u školi provedu veliki dio vremena jasno je da se odgoju u školi mora pristupiti potpuno odgovorno i profesionalno.
Formalni odgoj u školi nameću društveni sustavi i državne institucije koje propisuju načine djelovanja prosvjetnih radnika i mjere koje oni trebaju sprovoditi u smislu odgajanja. Tako se npr. u strukovne predmete uvode elementi očuvanja okoliša, u povijest elementi domoljublja itd., a elementi rada i vladanja jesu ocjene za kvalitetu i kvantitetu usvojenih znanja i odgojne mjere.

Postoje li objektivne ocjene

Ocjenjivanje učenika jedan je vrlo kompleksan posao koji utječe na učenika i nastavnika. U susjednim zemljama ocjenjivanje učenika jednako je važno pa su nastali različiti sustavi ocjenjivanja, a u nekim zemljama ocjena nema, nego se praćenje učenika obavlja na drukčije načine. Naš sustav ocjenjivanja jasno pravi razliku između pozitivne i negativne ocjene. On pruža dovoljnu mogućnost stupnjevanja pozitivnih ocjena za usvojena znanja (od dva do pet), ali ne pruža jasnu razliku za nedovoljnu usvojenost znanja. To je nedostatak našeg sustava ocjenjivanja jer trud učenika skromnijih mogućnosti treba ograditi od nerada i neradnika. Zbog toga pri ispitivanju učenika skromnijih mogućnosti treba voditi računa o uloženom trudu i ocjeni za pokazano znanje pridodati bodove za marljivost i trud. Bolji učenici ovo će ispravno shvatiti jer je kod mladih potreba za pravdom izraženija, pa oni svoja znanja i postupke, te znanja i postupke svojih kolega ocjenjuju po vrlo visokim moralnim načelima. Nastavnici ovu činjenicu trebaju koristiti kao vodilju pri svakom ocjenjivanju, pohvaljivanju ili kažnjavanju pa će odgojno djelovanje biti potpuno. Pružanje mogućnosti napredovanja učenicima skromnijih mogućnosti ne narušava se kriterij ocjenjivanja nego se on oplemenjuje pravičnošću i brigom za slabije. S druge strane učitelji i nastavnici trebaju izbjeći povlađivanje učenicima radi dopadljivosti i treniranje strogoće radi uspostave autoriteta. Povlađivanje davanjem boljih ocjena i pohvalama za prosječnost samo se devalvira sposobnost, rad i uspješnost, što učenici ne cijene, a treniranjem strogoće stvara se averzija prema nastavniku i svemu što on predstavlja (školi, učenju, sustavu, državi, ....).

Pravila igre

Kako je ocjenjivanje učeničkog rada važan posao državne institucije propisuju odgojne mjere i pravilnike o ocjenjivanju koji redovito prave smutnje oko njihovog primjenjivanja ili neprimjenjivanja. Dok pojedini nastavnici prihvaćaju ponuđene pravilnike kao bogomdana rješenja, dotle drugi ustraju u svojim metodama i rješenjima. I jedni i drugi nastavnici ispunjavaju svoju zadaću ako učenici do kraja školske godine savladaju gradivo prema cilju i zadacima koji proističu iz predmetne građe. Što se tiče mladih nastavnika njima će pravilnici o ocjenjivanju svakako dobro doći ali ih ne treba vezati za te pravilnike. Pogotovo ih ne treba vezati za univerzalne pravilnike jer svaki nastavni predmet ima svoju metodiku i svoje specifičnosti. Uostalom nastavniku treba pustiti slobodu da obavlja posao za koji se školovao, a na državnim je institucijama da procijene kvalitetu rada nastavnika, razinu znanja učenika i njihovu suglasnost s ocjenama kojima su ocijenjeni.
Da bi učenici bili zadovoljni ocjenama koju su dobili, a to je vrlo važno, njima se mora predočiti razlog i način ocjenjivanja. Oni trebaju znati elemente i kriterije ocjenjivanja odnosno oni moraju znati pravila igre. Za nastavnike kao tvorce pravilnika ocjenjivanja, elementi ocjenjivanja proističu iz cilja i zadataka okvirnog obrazovnog programa gdje je jasno definirano što učenici trebaju naučiti, odnosno koja znanja i koje vještine trebaju usvojiti. Pri formiranju elemenata i kriterija ocjenjivanja nastavnici moraju biti profesionalni i poštivati okvirne planove i programe. Oni trebaju utvrditi koja temeljna znanja učenici moraju usvojiti i tom temeljnom granicom odijeliti zadovoljavajuće znanje od nezadovoljavajućeg. Temeljna znanja moraju usvojiti svi učenici, a učenike skromnijih mogućnosti treba ispitivati češće i parcijalno.
Rangiranje viših stupnjeva znanja treba počivati na učeničkom razumijevanju i primjenjivanju usvojenih znanja, odnosno na kreativnom odnosu prema usvojenom gradivu.

Sloboda

Na kraju, nastavnici se moraju pridržavati svojih pravila ocjenjivanja, a ako odstupaju od njih onda to uvijek mora biti u korist učenika. Nastavnici ne trebaju od učenika tražiti visoke ocjene pod svaku cijenu, nego im pružiti mogućnost da sukladno svojim sposobnostima i htjenjima odaberu razinu znanja koja je određena elementima ocjenjivanja. Davanjem slobode izbora ocjene, učenicima se zadovoljava jedna od osnovnih ljudskih potreba.

Zoran Kalinić