Muke po obrtnicima

U Republici Hrvatskoj obrazovanje za radnička i obrtnička zanimanja izvodi se u tri različita tipa škola:

1. Industrijskim školama
2. Obrtničkim školama
3. Obrtničkim školama dualnog karaktera.

Industrijske škole prilagođene su potrebama velikih poduzeća gdje je proizvodnja serijska ili masovna. Zamišljene su na pretpostavci da će radnici u proizvodnji često mijenjati radna mjesta, pa su takvim radnim mjestima prilagođeni školski planovi, programi i nazivi zanimanja. U tim školama izostavljena su neka stara zanimanja, a sadržaji za njih izučavaju se u njima srodnim zanimanjima. Tako na primjer zanimanje obrađivač odvajanjem čestica pokriva zanimanje tokar, glodač, brusač i slično. Uzgred rečeno u industrijskim školama manje je praktične nastave u odnosu na druge škole.
Možda je ovaj način školovanja dobar ako postoje poduzeća koja će stipendirati i na kraju zaposliti učenike sa takvim zanimanjima. Ali treba se upitati s koliko će uspjeha o konkurirati na natječaju u kojemu se traže npr. tokari, i
kakve Će sve probleme imati pri pokušaju otvaranja privatne radionice.

Sto se tiče obrtničkih škola tu je situacija s praktičnom nastavom i nazivima zanimanja povoljnija. No samo postojanje dviju obrtničkih škola krije u sebi određene zagonetke i pitanja.

Jedna obrtnička škola odvija se po Zakonu o školstvu, nju je nadležno Ministarstvo prosvjete, a planove i programe potpisuje ministar prosvjete i športa. To je škola u kojoj se izučavaju općeobrazovni sadržaji, stručni teorijski sadržaji i stručni praktični sadržaji. Nastava se u principu odvija na dva mjesta. Općeobrazovni i stručni teorijski sadržaji obrađuju se u klasičnim i specijaliziranim školskim učionicama i kabinetima, dok se praktični sadržaji izučavaju u školskim, obrtničkim i industrijskim radionicama. Nastava se najčešće organizira tako da učenici provode tri dana na teorijskoj nastavi u školi, a dva dana u radionici. Manjak praktične nastave nadoknađuje se stručnom praksom koja se obavlja u ono vrijeme kad učenici nemaju obaveza prema teorijskoj nastavi.
Nastavni planovi zadovoljavajuće su uravnoteženi tako da škole bez problema mogu organizirati i sprovoditi nastavu.

Druga obrtnička škola ovija se po Zakonu o obrtništvu, za nju je nadležna Obrtnička 3comora, a planove i programe potpisuje ministar gospodarstva. Osnovna je novina ta da učenik može završiti školovanje a da pri tome nije pozitivno ocijenjen iz općeobrazovnih predmeta. U ovoj školi nastava se jednako izvodi na dva mjesta (učionica i radionica) s tim da se ova škola izrazito kiti dualnim odnosno dvojnim karakterom (odvojenost općeobrazovnog od stručno—teorijskog i praktičnog dijela naukovanja). Usprkos malo važnim razlikama između starije i novije obrtničke škole, kreatori nove škole u svojoj agresivnosti ne priznaju svjedodžbu stečenu u starijoj
obrtničkoj školi. Naime da bi jedan obrtnik otvorio privatnu radionicu on mora položiti majstorski ispit, a da bi pristupio majstorskom ispitu on mora položiti pomoćnički ispit koji je zapravo završni ispit na kraju školovanja u novim školama. Obrtnička komora ne priznaje završni ispit u starijoj školi jednako vrijednim pomoćničkom ispitu u novijoj školi pa za polaganje majstorskog ispita učenici starijih škola moraju ponoviti završni ispit pred komisijom Obrtničke komore. opće je mišljenje da ministarstvo prosvjete i športa olako prelazi preko ovakve Činjenice.

Nastavni program čine općeobrazovni praktični i stručno-teorijski dio naukovanja.

a) Nastavni plan praktičnog dijela naukovanja klasičan je. Nastava se može izvoditi u školskim, obrtničkim i industrijskim radionicama koje imaju licencu za izvođenje prakse.

b) Stručno-teorijski dio naukovanja čine tri dijela:
1. Tehnologija zanimanja
2. Tehnološke vježbe i
3. Stručni račun.

Planovi za izvođenje ovoga dijela naukovanja vrlo su nedorečeni i čini se pisani na brzinu bez koordinatora koji bi te planove uobličio i prilagodio lakšem organiziranju nastave. Uspoređujući šest zanimanja koja su najčešće zastupljena u našim školama (strojobravar. tokar, bravar, automehaničar, vodoinstalater i monter centralnog grijanja i klimatizacije), nailazi se na niz nelogičnosti.

Tako npr. u tehnologiji zanimanja sadržaji sigurnosti na radu, zaštite okoliša i racionalnog korištenja energije za tri zanimanja uopće se ne predviđaju, za jedno previda, a nema sadržaja. a za preostala dva ukupni fond sati je 80 odnosno 100 sati. Osnovna znanja o tehničkim materijalima kreću se od 15 pa do 100 sati, kao da neke velike razlike u znanjima o tehničkim materijalima trebaju imati navedena zanimanja Uzgred, lakše je naći sličnosti između zanimanja vodoinstalater i automehaničar nego između zanimanja vodoinstalater i monter centralnog grijanja i klimatizacije

Tehnološke vježbe čine vježbe iz tehničkog crtanja i ostale vježbe prilagođene zanimanjima. fond sati za vježbe iz tehničkog crtanja kreće se od 50 za automehaničare do 80 sati ukupno za zanimanje bravar. Vježbe prilagođene zanimanju zamišljene su na vrlo visokoj razini i zahtijevaju utopijski opremljene škole. Ni s najboljom organizacijom nastave škole neće biti u stanju organizirati većinu vježbi. Za to najprije treba stvoriti podloge i na njima graditi programe i planove rađa

Za zanimanje strojobravar vježbe su predviđene, ali ne i sadržaji u trećoj godini.


Sadržaji stručnog računa također su šaroliki. U pojedinim zanimanjima uče se tehnička znanja usko vezana uz zanimanje, a u drugima znanja općeg karaktera. Kod zanimanja monter centralnog grijanja i klimatizacije uče se radni postupci koji su ispušteni u tehnologiji zanimanja.


Kratko rečeno nastava u obrtničkim školama Obrtničke komore ne može se kvalitetno organizirati i sprovoditi, ne mogu se zadovoljiti ciljevi niti ispuniti planovi. Za prelazak svih obrtničkih škola na novi sustav obrazovanja, koji u svojoj osnovi nosi kvalitetne novine, potrebno je prethodno detaljno pregledati okvirne planove i programe te ih prilagoditi našim prilikama. Ovako kako sada izgledaju čini se kao da su na brzinu prepisani iz nesređenih radnih materijala. Posao oko uobličavanja planova i programa trebaju obaviti stručnjaci iz škola s višegodišnjim iskustvom u izvođenju nastave iz stručnih teorijskih i praktičnih sadržaja Pregledavanje tih planova trebaju obavljati stručnjaci iz obrtništva i vračati ih na doradu sve dok se ne postignu zadovoljavajući rezultati. Kasnije se planovi trebaju prilagođavati novim tehnologijama i novonastalim uvjetima.

Zoran Kalinić